Postupajući po žalbi zbog kršenja načela IV Kodeksa novinara u tekstu “Ugrožena vrsta” , objavljenog dana 15.09.2023 na portalu Analitika Komisija za žalbe Medijskog savjeta za samoregulaciju, donosi sljedeće:
RJEŠENJE
Komisija za žalbe je saglasna u stavu da tekst pod nazivom “Ugrožena vrsta” ne može biti smatran slobodom izražavanja koji se štiti članom 10 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i sloboda.
Po mišljenju Komisije u predmetnom tekstu sadržani stavovi ne mogu biti tumačeni u kontekstu dozvoljenih pretjerivanja u iznošenju statova čak ni u ovom novinarskom izrazu. Šta više postoji velika vjerovatnoća da objavljivanje ovog stava može izazvati neprijateljstvo i mržnju, kako između ostaloga stoji u Kodeksu novinara. Ovakvi uvredljivi stavovi ne mogu biti smatrani slobodom izražavanja kojim se testira pluralizam i tolerancija, već naprotiv, smatramo ih njenom zloupotrebom, pa Komisija za žalbe nalazi da je predmetnim tekstom došlo do značajnog odstupanja od načela IV Kodeksa novinara.
U tom smislu, Komisija daje preporuku mediju da se povodom predmetnog kršenja, čak i onda kada medijski sadržaj nije objavljen od strane autora koji je novinar medija, u buduće sa dužnom novinarskom pažnjom odnose prema tekstovima koji se objavljuju na njihovim stranicama, kako bi izbjegli ovakve ocjene.
Obrazloženje
Medijski Savjet za samoregulaciju je dobio žalbu od Nebojše Banovića na tekst “Ugrožena vrsta”, koji je objavljen 15. septembra ove godine na portalu Analitika. Između ostaloga Banović u žalbi tvrdi da su u navedenom tekstu: “ iznijete neprikladne tvrdnje o građanima koji se ne osjećaju Crnogorcima. Preciznije u dijelu teksta se kaže da : ‘Prestati sa brojanjem (popisom) cjelokupnog habitata. Svi su građani Crne Gore Crnogorci. One koji više vole tuđe prerije i potoke podstaknuti serijom zakona na preseljenje (pogotovo uslučaju nepoštovanja državnih objelježja), a onima koji odluče da ostanu pokazati kako se voli prirodna sredina u kojoj obitavaju i kako se ona čuva i pazi. Obrazovanje, kultura i nauka.
Takvi Montenegrini će srećno produžavati lozu, čuvati svoju životnu sredinu, mijenjati partije redovno ako im je ekonomski i ekološki segment nezadovoljavajući i boriće se za neke bitke modernog doba. Postaće dio kontineta, dio globalnog sela..”
Banović je posebno skrenuo pažnju na citat:” One koji više vole tuđe prerije i potoke podstaknuti serijom zakona na preseljenje (pogotovo uslučaju nepoštovanja državnih objelježja), a onima koji odluče da ostanu pokazati kako se voli prirodna sredina u kojoj obitavaju i kako se ona čuva i pazi."
Po njemu:” Odje se radi o nedozvoljenom i otvorenom širenju govora mržnje. Molim vas da to konstatujete i da me o vašim nalazima obavjestite.”
Po redovonoj procedure Medijski savjet za samoregulaciju se obratio portalu Analitika za izjašnjenje na navode žalbe. Odgovor koji nam je poslala glavna i odgovorna urednica ovog portala Rosanda Mučalica, prenosimo integralno:
“Prije svega, naglašavamo da je u samoj medijskoj objavi jasno naznačeno da je riječ o stavu, odnosno - vrijednosnom sudu autorke teksta - umjetnice Sanje Golubović, te je evidentno da nije riječ o stavu uredništva ili novinara redakcije Portala Analitika.
Nadalje, iz sadržine samog teksta je očito da ne sadrži elemente govora mržnje, jer nije usmjeren na napadanje ili omalovažavanje ma kojeg pojedinca, niti ma koje grupe po osnovu rasne, etničke, nacionalne, vjerske pripadnosti, rodnog identiteta, seksualne orijentacije, političke pripadnosti, fizičkih i mentalnih stanja i bolesti, ili bilo koje druge karakteristike.
Šta više, autorka iznosi ličnu percepciju koja se tiče stanja u društvu, te prezentuje lični stav u pogledu ugroženosti osoba konkretne etničke i nacionalne pripadnosti. S navedenim u vezi, medij je, i pri objavi pomenutog teksta, postupio u skladu sa Smjernicama za Načelo 4 Kodeksa novinara i novinarki Crne Gore.
Nalazimo za shodno da Medijskom savjetu za samoregulaciju skrenemo pažnju na relevantnu evropsku praksu. Naime, još u Presudi Handyside protiv Ujedinjenog Kraljevstva, od dana 07.12.1976. godine, broj predstavke: 5493/72, a u kontekstu tumačenja člana 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima, zauzeto je sljedeće stanovište:
„Na osnovu člana 10 stav 2, sloboda izražavanja se primenjuje ne samo na informacije ili ideje koje su poželjne ili se smatraju neuvrjedljivim, već i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju. To su zahtjevi pluralizma, tolerancije i slobode mišljenja, bez kojih nema demokratskog društva“. Isto stanovište je, od strane Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu ponovljeno i, samim tim, potvrđeno, u više navrata, između ostalog, i u Presudi Bugan protiv Rumunije, od dana 12.02.2013. godine, broj predstavke: 13824/06, u kojoj je izričito navedeno:
„Sloboda izražavanja obuhvata i uvrjedljive, šokantne ili uznemirujuće informacije ili ideje (...)“. Ukazujemo i na Presudu Dichand protiv Austrije, od dana 26.02.2002. godine, broj predstavke: 29271/95, u kojoj ESLJP iznosi sljedeće stanovište:
„Član 10 ne štiti samo suštinu izraženih ideja i informacija, već i oblik u kojem su iste prenesene. Novinarska sloboda takođe obuhvata i mogućnost pribjegavanja preterivanju, ili pak provociranju“.
Podsjećamo da Zakon o medijima ("Službeni list Crne Gore", br. 082/20 od 06.08.2020), u članu 2 stav 2, decidno propisuje da se konkretni akt tumače i primjenjuju u skladu sa Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i praksom precedentnog prava Evropskog suda za ljudska prava.
Imajući u vidu sve prethodno iznijeto, ističemo da je medij u cjelosti postupio u skladu sa Zakonom o medijima, te Kodeksom novinara i novinarki Crne Gore”, zaključuje glavna urednica portal Analitika u svom izjašnjenju.
Kako u ovom slučaju nije bila moguća medijacija Komisija za žalbe je preuzela pristiglu dokumentaciju i pristupila razmatranju ovog slučaja. Tekst “ Ugrožena vrsta” je autorska kolumna Sanje Golubović, koja inače nije novinarka portala Analitika i živi i radi u Londonu, kako stoji u potpisu teksta. Tekst počinje definicijom pojma “ugrožena vrsta” i navodi se definicija National Geographic, koja se odnosi na biljni i životnjski svijet, da bi nam autorka ubrzo najavila da nije u pitanju ugrožena flora i fauna, već da želi da piše o ugroženoj crnogorskoj naciji. Zatim slijedi opis crnogorskog naroda i priča o ugroženosti koja dolazi izvan i iznutra države. U daljem tekstu autorka razmatra načine da se pomogne Crnoj Gori i crnogorcima u odbrani države i svog indentiteta. Golubović predlaže edukaciju građana o osnovnim vrijednostima države Crne Gore i njenim ljepotama. Pored ovoga Golubović je stava da treba prestati sa brojanjem, popisom stanovništva i da treba proglasiti da su svi građani Cne Gore Crnogorci. One koji više vole, kako ona kaže, “tuđe prerije i potoke treba serijom zakona podstaknuti na preseljenje”, “a onima koji odluče da ostanu pokazati kako se voli prirodna sredina u kojoj obitavaju.”
Komisija za žalbe je razmatrajući ovaj predmet detaljno analizirala tekst koji je bio predmet žalbe, kao i izjašnjenje glavne urednice portala Analitika. Kada je riječ o autorskoj kolumni Komisija u većem dijelu teksta nije našla spornih momenata. Briga za svoju državu i naciju i njeno očuvanje je prirodan i normalan stav. Ljubav prema njima takođe. Međutim, ono što pada u oči i što jeste predmet žalbe da one koji ne djele ove stavove “treba serijom zakona podstaknuti na preseljenje” jeste kontraverzan stav i upitna je njegova opravdanost. Isto se odnosi i na stav da onima koji ostanu treba pokazati kako se voli prirodna sredina.
Komisija za žalbe je svjesna da različiti autori, koji nijesu novinari, a kojima se povremeno ustupa prostor u medijima ne moraju da znaju šta je dozvoljeno, a šta nije u medijima. Međutim za objavljene sadržaje ipak je odgovorno uredništvo medija, čak i onda kada autori nijesu novinari određenog medija. U tom smislu nije prihvatljivo izjašnjenje glavne urednice da se ovdje radi o stavu autora, a ne novinara ili uredništva portala Analitika.
Sa drugim stavom glavne urednice da se u tekstu iznosi lična percepcija koja se tiče stanja u društvu, te prezentuje lični stav u pogledu ugroženosti osoba konkretne etničke i nacionalne pripadnosti, Komisija je saglasna, ali isto tako primjećujemo da se iznosi i stav šta uraditi sa onima koji ne djele mišljenje autorke teksta ili pak imaju potpuno različito mišljenje o istoj temi. U tom djelu autorka teksta iznosi predloge koji nijesu prihvatljivi sa aspekta profesionalnih i etičkih standard u novinarstvu. Kako smo rekli, sama autorka ne mora da poznaje standarde u novinarstvu, ali je obaveza uredništva da sve tekstove prije objavljivanja pažljivo pročita.
Pozivanje glavne urednice na određene presude Evropskog suda za ljudska prava, kao i tumačenje člana 10, stav 2, Evropske Konvencije o ljudskim pravima, po Komisiji za žalbe u ovoj situaciji nije primjenjivo. Komisija za žalbe je saglasna da je u određenim situacijama opravdano objavljivati informacije koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju i da su to zahtjevi pluralizma, tolerancije i slobode mišljenja, bez kojih nema demokratskog društva. Komisija je takođe saglasna i sa navedenim tumačenjem člana 10 EKLJP da on „ ne štiti samo suštinu izraženih ideja i informacija, već i oblik u kojem su iste prenesene. Novinarska sloboda takođe obuhvata i mogućnost pribjegavanja prjeterivanju, ili pak provociranju“.
Ono sa čime Komisija za žalbe nije saglasna jeste stav da “treba serijom zakona podstaknuti na preseljenje” one koji ne djele uvjerenja autorke teksta. Po mišljenju komisije navedena tumačenja se ne mogu odnositi na citirani stav i on ne spada u dozvoljena pretjerivanja, gore nabrojana, u novinarskom izrazu. Šta više postoji velika vjerovatnoća da objavljivanje ovog stava može izazvati neprijateljstvo i mržnju, kako između ostaloga stoji u Kodeksu novinara.
Komisija takođe daje preporuku mediju da obrati pažnju i na tekstove koje objavljuje, a čiji autori nijesu novinari portala Analitika.
Zbog svega navedenoga Komisija za žalbe smatra da je u pomenutoj rečenici djelimično prekršeno načelo IV Kodeksa novinara:
Mediji ne smiju da objavljuju material namjenjen širenju neprijateljstava ili mržnje prema osobama zbog njihove rase, etničkog porijekla, nacionalnosti, vjeroispovjesti, pola, seksulane orijentacije, rodnog identiteta, fizičkih i mentalnih stanja ili bolesti, kao i političke pripadnosti.
Isto važi i ako postoji velika vjerovatnoća da bi objavljivanje nekog materijala izazvalo prethodno navedeno neprijateljstvo i mržnju.
Shodno članu 21 Statuta Medijskog savjeta za samoregulaciju Rješenje ove Odluke je potrebno objaviti na portalu Analitika.
Komisija za monitoring i žalbe
Aneta Spajić
Sonja Drobac
Danilo Burzan
Branko Vojičić
Ranko Vujović
