Postupajući po žalbi zbog navodnog kršenja načela 4 (govor mržnje) i načela 1 (tačnost) Kodeksa novinara/novinarki Crne Gore, u tekstu pod naslovom „(FOTO) Litija crkve Srbije u Herceg Novom bez ijednog crnogorskog obilježja“, objavljenom na portalu Analitika 23. maja, Komisija za žalbe Medijskog savjeta za samoregulaciju donosi sljedeće rješenje
Komisija za žalbe nije našla kršenje načela 4 Kodeksa novinara/novinarki Crne Gore u spornom tekstu niti elemenata govora mržnje u smislu smjernice 4.1, niti sadržaja namijenjenog širenju neprijateljstva ili mržnje prema vjerskoj ili nacionalnoj zajednici. Komisija takođe ocjenjuje da upotreba sintagme „crkva Srbije“ sama po sebi ne predstavlja kršenje Kodeksa.
Komisija, međutim, uočava određene nedostatke u načinu predstavljanja obilježja nošenih na litiji, koji ukazuju na nedovoljnu preciznost i potpunost njihovog kontekstualnog sagledavanja. Iako se od novinara očekuje viši stepen profesionalne pažnje i sveobuhvatnije provjeravanje činjenica prilikom izvještavanja o pitanjima koja imaju vjersku i identitetsku dimenziju, Komisija ocjenjuje da utvrđene manjkavosti nijesu takvog intenziteta da bi se mogle smatrati povredom smjernica 1.2. (Tačnost) i 1.3. (Postupanje sa izvorima) Kodeksa novinara/novinarki Crne Gore. Trobojka sa četiri ocila predstavlja i zvanično obilježje Srpske pravoslavne crkve, zbog čega bi njeno preciznije kontekstualizovanje doprinijelo potpunijem informisanju javnosti.
Obrazloženje
Medijski savjet za samoregulaciju primio je žalbu čitateljke Sanje Crnić povodom teksta objavljenog na portalu Analitika, kojim se izvještava o litiji održanoj 21. maja u Herceg Novom, koju je predvodio mitropolit Joanikije Mićović sa mitropolitom zahumsko-hercegovačkim Dimitrijem Rađenovićem i sveštenstvom, a kojoj je, kako se navodi, prisustvovao i predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić.
Podnositeljka žalbe iznosi nekoliko prigovora. Smatra da članak podstiče mržnju prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, srpskoj nacionalnoj manjini i građanima Herceg Novog, te da je riječ o tekstu koji je „čisto manipulativan, sa tendencijom buđenja mržnje“ prema SPC i srpskom narodu u Crnoj Gori. Drugo, navodi da novinar namjerno koristi netačan izraz „crkva Srbije“, ističući da je riječ o Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori i da upotrijebljena sintagma implicira da se radi o crkvi iz druge države koja se nezakonito nalazi na teritoriji Crne Gore. Treće, ukazuje da je litija crkveni događaj koji sadrži isključivo crkvena obilježja, da je trobojka vjekovno obilježje SPC koje ne spada u državna obilježja, kao i da ni ostale zastave korišćene tog dana ne predstavljaju državna obilježja. Podnositeljka posebno naglašava da se na crkvenim litijama državna obilježja ne koriste niti, po njenom mišljenju, treba da ih bude.
Medijski savjet zatražio je izjašnjenje redakcije. U odgovoru glavne i odgovorne urednice portala Analitika, Rosande Mučalice, u potpunosti se odbacuje tvrdnja da tekst sadrži elemente govora mržnje ili da mu je cilj podsticanje netrpeljivosti prema bilo kojoj vjerskoj ili nacionalnoj zajednici, uz obrazloženje da u tekstu ne postoji nijedan element koji poziva na diskriminaciju, nasilje ili neprijateljstvo, što redakcija označava kao ključni kriterijum za kvalifikaciju sadržaja kao govora mržnje. U pogledu izraza „crkva Srbije“, redakcija navodi da nije riječ o proizvoljnom izrazu, već o terminu prisutnom u javnim, akademskim i međunarodnim kontekstima, te se poziva na njegovu upotrebu na referentnim pravoslavnim platformama, sajtu kanonski priznate Pravoslavne crkve u Americi, na kojem stoji naziv „Church of Serbia“, kao i na portalu Orthodox Times i sajtu Ekumenske patrijaršije. Redakcija smatra da upotreba tog termina u javnom diskursu nije uvredljiva niti dehumanizujuća, već predstavlja jedan od načina referisanja na Srpsku pravoslavnu crkvu u određenim jezičkim, prevodilačkim i kontekstualnim okvirima, te da medijska praksa često reflektuje pluralitet termina koji postoje u javnoj komunikaciji. Navode koji se odnose na litije i upotrebu simbola redakcija označava kao interpretaciju događaja i njegovog društveno-političkog konteksta, što, po njenom stavu, spada u domen novinarske slobode i prava na izvještavanje i komentarisanje javnih događaja, uz ocjenu da tekst ostaje u okvirima profesionalnih standarda.
Komisija je razmotrila navode iz žalbe, odgovor redakcije i dostupni sadržaj.
U pogledu prigovora o govoru mržnje, Komisija prihvata dio izjašnjenja redakcije. Smjernica 4.1. Kodeksa propisuje:
„Mediji ne smiju da objavljuju materijal namijenjen širenju neprijateljstva ili mržnje prema osobama zbog njihove rase, etničkog porijekla, nacionalnosti, vjeroispovijesti (…). Isto važi i ako postoji velika vjerovatnoća da bi objavljivanje nekog materijala izazvalo prethodno navedeno neprijateljstvo i mržnju.“
Komisija konstatuje da sporni tekst ne sadrži poziv na diskriminaciju, nasilje ili neprijateljstvo, niti pogrdne kvalifikacije usmjerene prema vjerskoj ili nacionalnoj zajednici, te da se ne može kvalifikovati kao govor mržnje. Komisija jednako ocjenjuje da upotreba sintagme „Crkva Srbije“, iako sporna u javnom diskursu, sama po sebi ne predstavlja kršenje Kodeksa. Pri tome, Komisija napominje da postojanje tog termina u stranim, prevodilačkim ili međunarodnim kontekstima, na koje se redakcija poziva, ne utiče na ocjenu tačnosti predstavljanja obilježja na litiji, jer je riječ o dva odvojena pitanja.
Komisija, međutim, ne može prihvatiti tezu redakcije da predstavljanje obilježja u cjelosti spada u domen slobodne interpretacije. Komisija je uočila određene nedostatke u načinu predstavljanja obilježja nošenih na litiji, koji ukazuju na nedovoljnu preciznost i potpunost njihovog kontekstualnog sagledavanja. Iako se od novinara očekuje viši stepen profesionalne pažnje i sveobuhvatnije provjeravanje činjenica prilikom izvještavanja o pitanjima koja imaju vjersku i identitetsku dimenziju, Komisija ocjenjuje da utvrđene manjkavosti nijesu takvog intenziteta da bi se mogle smatrati povredom smjernica 1.2. (Tačnost) i 1.3. (Postupanje sa izvorima) Kodeksa novinara/novinarki Crne Gore. Trobojka sa četiri ocila predstavlja i zvanično obilježje Srpske pravoslavne crkve, zbog čega bi njeno preciznije kontekstualizovanje doprinijelo potpunijem informisanju javnosti.
Komisija za monitoring i žalbe
Aneta Spaić
Sonja Drobac
Danilo Burzan
Branko Vojičić
Ranko Vujović






